(Ovaj tekst ja sam napravio 1996 godine .I pronađoh ga slućajno prije mijesec dana tražeći nešto drugo.
Proćito sam ga samo članovima Opčinskog odbora LBO Zenica 1996 godine.Zašto ga objavljujem danas?Zato što je gospodin Sulejman Tihić na posljednjem kongresu SDA spominjo “Bosansku naciju”.Ovaj tekst je moj stav o tome.Ovo je integralni tekst.)
Bošnjaštvo i nedoumice
Razmatranje Bošnjačke problematike u kontestu današnjih zbivanja
Prošlo je nekoliko mjeseci od potpisivanja Vašingtonskog sporazuma .Radi se sa više ili manje uspijeha na inplementaciji istog.Na terenu (prije svega u zapadnoj Hercegovini) dolazi do velikih teškoća u sprovođenju dogovorenog.Ali to nije tema ovoga teksta.
U Ustavu piše da je ovo Bošnjačko -Hrvatska federacija ,i to bi trebalo da bude dovoljno za razumne ljude ,koji žele dobro Bošnjačkom narodu.Ali na žalost trenutno vlada terminološka zbrka u nazivu nacije.Kao da nam nisu dovoljni problemi razlićite vrste koje nam ćine drugi,pa želimo da naškodimo sami sebi.Bošnjački,Bošnjačko-Muslimanski,Muslimansko Bošnjački,Bosansko Muslimanski i Muslimanski narod , jesu termini koji su trenutno u opticaju na podrućiju BH federacije.
Ovim relativiziranjem i razvodnjavanjem etničkog pojma,situacija je dovedena do apsurda.Stvara se utisak da je nacija nešto:neodređeno ,magličasto ,podložno subjektivnom tumačenju .A ne homogena cijelina ,utemeljena na tradiciji ,kulturi i etničkom principu.Činjenica je da za ovakvu terminološku zbrku ,največu krivicu snose retrogradne anahrone struje u državnom aparatu.
Ljudi koji rade polovićno.Mi još uvijek imamo :Udruženje Bosansko -Muslimanskih Intelektualaca (a ne Bošnjačkih),Kulturno Društvo Muslimana Preporod (a ne Bošnjaka),Maticu Muslimansku (a ne Maticu Bošnjačku) itd.Napredne poteze koće ljudi koji Bošnjaštvo smatraju za prolaznu kategoriju.A ne trajnu etničku odrednicu za muslimane iz Bosne i Hercegovine,Sandžaka itd.Oni ćine medvijeđu uslugu našem jedinstvu ,pothranjuju teritorijalne aspiracije neprajatelja naše zemlje;a kod zbunjenog naroda stvaraju osijećaj nesigurnosti i kolebljivosti.
I to u trenutku kada Bošnjački narod ,prolazi najveća iskušenja u svojoj krvavoj i burnoj istoriji.Ti nostalgićari komunističkog sistema i vjerski konzervativci ..Potežu razlićite argumente za svoj stav u pogledu nacionalnog .Razlog zbog kojeg se koristi naziv Bošnjaci -Muslimani ,jeste navodno “pružanje mogućnosti da se nazivom Bošnjak koriste katolici i pravoslavci.A to je u stvari nonsens.Dovoljno je da se pogleda popis stanovništva iz 1991 godine,da bi smo razlućili činjenice.
Asimilacija pravoslavnih u Srbe i katolika u Hrvate je davno završena.Istina i oni su nekada bili Bošnjaci.O tome Safvet beg Bašagić nadahnuto kaže:”Znaš Bošnjače, nije davno bilo,sveg mi Sv’jeta nema petnaest ljeta .Kad u našoj Bosni ponositoj i junačkoj zemlji Hercegovoj ,od Trebinja pa do Brodskijeh vrata.Nije bilo Srba ni Hrvata”
Do kraja 19 stolječa ogromna većina bosanskih pravoslavaca je asimilirana u Srbe,tj.posrbljena uticajem iz Srbije.Taj proces je završen 100% početkom 20 vijeka.
Sa katolicima je to teklo nešto sporije .Hrvatska je pod dojmom nastojanja iz Srbije,odlućila da poduzme iste korake u tom smislu.Ali najveći dio bosanskih katolika je kroatiziran tek u toku Drugog Svijetskog rata.A sama asimilacija je završena pod vlašću komunista.
Sve do pada Boljševičkog sistema termin katolik (u smislu nacionalnog određenja ) je bijo uobićajen za Hrvate iz Bosne i Hercegovine u razgovoru među obićnim ljudima,izvan zvanićnih institucija sistema.
Pojavom nacionalnih stranaka i politčkom agitacijom ,došlo se do rezultata koje imamo na popisu stanovništva 1991 godine.
Dakle diferencijacija u nacionalnom pogledu je završena. Na muslimanima je “ostalo”da budu jedini Bošnjaci .Stožer Bosanske državnosti.I zbog toga treba da svi budemo ponosni.”Ko to kaže da nemamo pravo ponosnim se Bošnjacima zvati?” :pita naš dični predak Safvet beg Bašagić.
Do jućerašnjeg Vašingtonskog sporazuma Bosna je bila jedina zemlja u Evropi koja po nazivu nije imala svoj etnički narod.Što je naravno ćinilo plodno tlo za teritorijalne aspiracije Srbije i Hrvatske.
Vladalo je mišljenje( u reakcionarnim krugovima Beograda i Zagreba )da ćemo se mi Bošnjaci vremenom “pretopit ” u jednu ili obe S-H nacije.Mi smo muslimani (između Srba i Hrvata) bili kao neka vijerska grupacija bez nacionalnog predznaka.Bili smo narod bez zemlje ,a Bosna zemlja bez naroda,u terminološkom znaćenju.
Sada nakon svega možemo da budemo zadovoljni (ako je to sretan izraz,s obzirom na situaciju u kojoj se trenutno nalazimo).Nacija je konačno dobila naziv koji joj pripada.
Istina u ustima ostaje opor okus gorčine,zbog pogubnih posljedica ovoga rata,na narod i domovinu.Moramo da istrajemo u nadmudrivanju sa Bizantskim hordama zla.Gdije krst sa ćetiri slova S postaje simbol reakcionarne ideje ultranacionalizma.